|
|
|
Sunce se zaljubilo
Nekad je veliko i sjajno- žuto, sija od sreće i vedrine!
Nekad je stidljivo, radije bi pobjeglo, da ga svi ostave na miru, da ga niko ne gleda.
Nekad je ljuto na oblake, jer ga guraju u stranu i nikako mu ne daju da se pojavi i kaže dobar dan. Tako je čudno ustvari SUNCE.
U srijedu prošle nedjelje nije htjelo da izađe ni da se pozdravi. Mislim da je bilo ljuto što su ga neka djeca iz mog razreda nacrtala s brkovima. U subotu sam vidio da se smije i maše s neba, pozdravlja djecu koja su ove godine prvi put krenula ka moru. I djeca se raduju susretu sa njim, poput suncokreta se okreću prema nebu, žmire, smiju mu se i pozdravljaju ga poput dobrog drugara.
Kiša ga naljuti strašno, jer onda kad padne ONO mora da posuši mnogo cipela, jakni, kišobrana, lokvi, mokrih ulica...Radi naporno onda cio dan, suši, suši, šalje toplinu, grije...grije...ne staje.
I tako je to sunce nekad poput mene! Nekako smo slični. I ja nekada ustanem na lijevu nogu, natmuren i tužan, nekad sam radostan kao da je cijela planeta moja...Najčešće se smijem, kao ovih dana. Pozdravljam proljeće, jaglike i ljubičice. Kao da sam zaljubljen? I sunce mi izgleda zaljubljeno, samo neće da mi kaže u koga?
Mirsad Grebo
V2
|
|
